Prestanak dojenja i majčini osjećaji

Prestati ili nastaviti, pitanje je sad

Vjerojatno ste još davno, pripremajući se za porod i dojenje, pročitali da je dojenje puno više od hrane i pića za bebu. I uvjerili ste se u to vrlo brzo – kad ste privili novorođenče na svoje grudi u prvom, možda nespretnom pokušaju da bebu podojite, kad vas je vaše dijete pogledalo prvi put s dojke nasmiješenih očiju i usta punih mlijeka, kad je prvi put dotrčalo i potražilo dojku uz tepanje – kika, sika, titi (ili što je već moglo reći)...

Dojenje uključuje puno emocija s majčine i djetetove strane, i nije čudno što je i odluka o prestanku tog važnog dijela roditeljstva veoma emotivan događaj – za mamu i dijete, ali i za tatu i ostale bliske osobe. No kao i oko mnogih drugih važnih stvari u životu, i oko prestanka dojenja majčini su osjećaji često podvojeni. Mami je možda dosta toga da joj dijete "visi na cici" dan i noć, posebno ako dojenje traje (puno) duže nego što je kod nas uobičajeno, ali joj istovremeno pomisao o prestanku dojenja izaziva i tugu, i frustraciju, kao i olakšanje. Što je mama svjesnija svojih miješanih osjećaja, može se lakše nositi s njima.

Ako ne poznajete nikoga tko doji dijete staro kao i vaše, ako se povremeno osjećate kao "Pale sam na svijetu", razumljive su vaše dvojbe činite li pravu stvar. Možda se ponekad pitate "hoće li on ikad prestati" ili "da li je previše vežem uz sebe"... Te su sumnje pojačane ako vas drugi kritiziraju, posebno ako te kritike izražavaju vaše neizrečene misli.

Kada drugi ne odobravaju dojenje

Prijatelji i obitelj koji su pružali snažnu podršku dojenju male bebe, ponekad počinju kritizirati dojenje kad ta ista beba napuni godinu dana (Tako veliki dečko, a još sisa... Velika cura, samo cijedi svoju sirotu mamu...). Mnogim majkama je upravo to neodobravanje ili čak osuda okoline najteži aspekt dojenja malog djeteta, pa zato razmišljaju o tome da odbiju bebu od dojke nakon prvog rođendana, što se kod nas obično podudara i s povratkom majke na posao.

Uistinu nije lako nastaviti kada se društvo postavlja nasuprot majke koja želi i dalje odgovarati djetetovim potrebama za dojenjem. Takvo neodobravanje različito djeluje na majke.

Smeta mi kad se ljudi isčudjavaju. Muž se nekad zaleti, pa poznanicima kaže "Lara jos uvijek sisa", pa mi dodje da ga trknem ispod stola jer mi se NE DA ljudima objasnjavati. Ima ljudi za koje znam da im mogu reći i objasniti, ali ima i onih za koje znam da bilo kakvo objašnjenje ne vrijedi nego te gledaju ko čudovište.

Neke mame osjećaju ograničenje oko toga kada će i gdje podojiti svoje dijete, pa doje "skriveno" kako bi izbjegle konfrontacije, ili izbjegavaju razgovor o dojenju s mamama koje ne doje veće dijete. Neke mame doje u javnosti gdje ih nitko ne poznaje, ali nikad neće dojiti pred članovima obitelji koji im prigovaraju.

Lakše je ako mama ima unaprijed spremne odgovore na pitanja i kritike, npr. "Mi smo upravo u fazi odvikavanja" uz promjenu teme razgovora. Pomažu i kratki odgovori kao "Trenutno mu je dojenje jako važno" ili "Dojenje i njemu i meni olakšava život". A možda i samo dijete ima spreman odgovor:

...A baka, znajući da neće promijeniti moje mišljenje, krene uvjeravati Matiju (nadajući se da je on pametniji) pa ti si preveliki da sisaš, sisanje je za bebe.. je l tako da više nećeš... i nakon toga čuješ Matiju: "Baka, nemoj pričati bezveze"... Umrli smo od smijeha.. (Kako ono kažu.. pametnije pile od kokoši)

Ponekad se bojimo neodobravanja i otkrijemo da zapravo nitko ne primjećuje ono što nas brine, ili čak naiđemo na neočekivanu podršku koja može jako podići samopouzdanje. Takvu podršku možete pronaći na Rodinom forumu. Razgovor s mamama koje dijele iste osjećaje, borbe i dileme može vam pomoći u donošenju odluke da li je odbijanje od dojke u ovom trenutku pravo rješenje za vas i bebu.

Mame koje osjećaju da su "pregorile"

Nekim mamama dosta je dojenja zato što se osjećaju iscrpljeno ili "žele nazad svoje tijelo". Ponekad previše stresa i promjene u koje su nastupile kratkom vremenu-povratak na posao, polazak djeteta u jaslice-mogu djelovati tako da se mama osjeća da mora poduzeti bilo što kako bi vratila osjećaj da svoj život drži pod kontrolom. Neke mame imaju osjećaj da većinu svog vremena troše na dojenje i čini im se da dijete njima manipulira.

U takvoj se situaciji može činiti da je prestanak dojenja pravi način za postizanje neovisnosti o vlastitom djetetu, no stvari često ne uspijevaju na taj način. Kad su djeca mala, ona očekuju da im mama uvijek bude na raspolaganju i da zadovolji njihove potrebe, bez obzira doji li mama ili ne doji. A ponekad je potrebu djeteta za mamom lakše zaodvoljiti kroz dojenje, nego uložiti veliku energiju za odbijanje.

Da biste izbjegli osjećaj "pucanja po šavovima", kao i osjećaj da činite nešto loše dojeći svoje dijete, važno je osvijestiti vlastite potrebe. Ponekad se želja za prestankom dojenja podudara s dugotrajnim zanemarivanjem sebe i vlastitih potreba. Ako povremeno osjećate očajničku želju za slobodom i pripadanjem samoj sebi, sjetite se da niste sami – slične osjećaje, ponekad u jačoj, ponekad u slabijoj mjeri, dijele mnoge majke.

Kad su djeca mala, mama sa svojim željama i potrebama uglavnom na red dolazi zadnja , i često se osjeća sebično ako izdvoji neko vrijeme samo za sebe. No kako djeca rastu, sve će više uživati i u tatinom društvu, ili sa bakama i djedovima, što vam može omogućiti mali predah od majčinskih obaveza. U konačnici, kada ste odmorniji i zadovoljniji više možete pružiti i svojoj obitelji. Mnogo je načina na koje možete "napuniti baterije": dobra knjiga, vruća kupka, šetnja, koncert, vožnja biciklom...

Buđenje noću

Jedan od mitova vezanih uz dojenje je taj da se bebe i mala djeca bude noću samo radi dojenja. Zato mnoge mame očekuju da bi buđenje moglo prestati nakon prestanka dojenja.

Noćna buđenja mjesecima ili čak godinama uobičajena su kod mnogih beba i djece. Dr. William Sears tvrdi da bebe nisu "programirane" za san tijekom cijele noći, ali spavaju u kratkim periodima koji su isprekidani učestalim dojenjem. U prvim mjesecima života, učestalo dojenje doprinosi boljem dobivanju na težini, a bebine potrebe tijekom noći nisu manje od dnevnih potreba.

Kad djeca porastu i postanu aktivnija tijekom dana, mala djeca se mogu početi učestalo buditi zato što većinu majčinog mlijeka posišu tijekom noći. Za besane noći postoje i brojni drugi razlozi: djetetu izbijaju zubi, hladno mu je, muči ga začepljen nosić ili bolovi u trbuščiću, osjeća se usamljeno... Kod neke će djece prestanak dojenja doista smanjiti učestalost buđenja tijekom noći. Neka se djeca i nakon prestanka dojenja nastavljaju buditi noću, što može biti i teže sad kad više nema sigurnog načina uspavljivanja.

Prije ili poslije, sva djeca počnu spavati noću. Mnoga se djeca odviknu od noćnog buđenja prema istom vremenskom obrascu prema kojem prestanu i sisati. Postupno, tijekom mnogo mjeseci, prestanu se buditi noću, tu vještinu usvoje prirodno, svojim vlastitim tempom, i postanu "tihi" spavači.

Stalna noćna ustajanja dovode vas do kronične premorenosti. No postoje načini kako si možete pomoći i bolje se odmoriti. Dijete može spavati u krevetu s vama, ili u krevetiću pored vašeg, što olakšava noćno dojenje. Tijekom dana, ako ikako možete, pokušajte iskoristiti vrijeme kad dijete spava za svoj odmor. Za bolji noćni san, kao i za lakše padanje u san nakon noćnog buđenja, dobro je izbjegavati kofein i provoditi redovitu tjelesnu aktivnost. Bolje ćete se osjećati i ako ne provjeravate sat prilikom noćih buđenja.

Ponekad je korisno razmisliti možete li nekako drugačije organizirati dnevne aktivnosti svog djeteta kako bi bolje spavalo po noći. Neka djeca zbog prevelike aktivnosti tijekom dana budu preuzbuđena, i bolje spavaju ako provedu mirniji dan, posebno vrijeme prije noćnog počinka. Druga djeca naprotiv bolje spavaju nakon igre na otvorenom. Korisno je razmisliti treba li dijete više jesti tijekom dana, kao i piti više vode. Ponekad dijete besanim noćima samo traži pažnju i maženje i poručuje da mu tijekom dana treba više vremena s mamom, pa možda može pomoći duže dojenje predvečer, prije spavanja.

Neke mame prestanu dojiti noću i nastave dojiti samo danju.

Otkad smo uveli reda, tj. JA u noćno dojenje (kojeg više nema), puno, puno više uživam u dojenju. Nisam htjela skroz prestati, ali noć mi je bila koma. Sad je super.

Ja sam prije dva dana konačno skupila hrabrost i rekla joj da je noć, mrak (imamo rolete ) i da cica spava. Ona ima 20 mjeseci i prihvatila je to. Probudila se i viče cicu, cicu... Ja njoj: vidi, seka spava, tata spava, i mama bi spavala, ajde ujutro, kad dođe dan, mama da cicu.

Potreba ili navika?

Možda se i vi, kao i druge majke, pitate nije li dojenje za vaše dijete samo navika. Ponekad jeste tako. U knjizi The Child Under Six, James L. Hymes Jr. daje smjernicu kako razlikovati potrebe i navike:

Ake je nešto jednostavno prekinuti, riječ je o navici. No, ako kod prekida nailazite na veće poteškoće, vjerojatno nije riječ samo o navici. Dijete se može "riješiti" navike, pružajući samo mali otpor. Međutim, ako ignorirate djetetovu potrebu, ili je pokušate spriječiti, pucate previsoko. Ukoliko potrebu tretirate kao da je navika, ona će samo trajati duže i jače se ukorijeniti.

Kako bi provjerili sisa li vaše dijete iz navike, ili mu je to istinska potreba, možete pokušati dijete nježno odbiti od dojenja i promatrati djetetove reakcije. Vrlo ćete brzo primjetiti postaje li dijete utučeno i nervoznije, što bi ukazivalo da mu je dojenje snažna potreba. S druge strane, možda ćete se iznanaditi da je dijete spremno za prestanak i da je njemu ili njoj bila potrebna samo vaša mala pomoć. U oba slučaja, ispravnu odluku ćete donijeti promatrajući svoje dijete:

Jednom mi je rekla kad smo pricali o tome treba li tako velikoj curi cika: "Meni ne triba, ali ako ja želim onda mi triba!".

Prestanak zbog veoma čestog dojenja

...Kad bih mogla zadržati dojenje na 1-2 podoja dnevno, ne bi razmišljala, ali pomisao da bi se opet mogao nacicavati po sto puta dnevno me užasava.

Učestalo dojenje nužno je za bebin rast tijekom prvih tjedana i mjeseci, ali nakon djetetovog prvog rođendana većina majki očekuje da će dojiti rjeđe. Ipak, neka dječica sisaju jednako često kao kad su bili novorođenčad. U knjizi Breastfeeding and Natural Child Spacing Sheila Kippley piše kako se učestalo dojenje može se nastaviti i u drugoj i trećoj godini života. Ona navodi i istraživanje Jamesa Wooda, University of Michigan Population Studies Center, koji je proučavao običaje naroda Gainj u Novoj Gvineji, koji doje otprilike tri godine. On je zabilježio da djeca sisaju otprilike svakih 24 minute, dok trogodišnjaci sisaju otprilike svakih 80 minuta.

U svakom slučaju, dobro je razmisliti traži li dijete sisati tako često zato što mu nešto drugo nedostaje. Ponekad dijete često traži dojku zato što mu je dosadno ili zato što mu je dojenje najvažniji kontakt s mamom. Ako vam se čini da bi to mogao biti slučaj i kod vašeg djeteta, možete pokušati odvojiti više vremena za igru, zajedničko čitanje, ili potaknuti dijete da vam pomaže kod spremanje ili kuhanja i ne zaboraviti na kontakt očima dok razgovarate.

No ako vaše dijete i dalje svakodnevno često traži dojenje, usprkos pažnji koju mu pružate i stimulativnom okruženju, moguće je da jednostavno ima izvornu potrebu za čestim dojenjem. Postoje djeca koja često traže više - više utjehe, više ohrabrenja, više sisanja, drugim riječima, više dojenja. Moguće je da vaše dijete ima izrazito veliku potrebu za vašim dodirom i povezanošću. Isto tako je moguće da je ono mala ekstrovertirana osoba kojoj je potreban pojačan kontakta s drugim ljudima. Ponekad djeca koja su veoma osjetljiva i emotivna mogu tražiti česte podoje kako bi osjećali dodatnu sigurnost ili se lakše nosili sa stresom.

Možda ste uočili da dječja potreba za učestalim dojenjem povremeno poraste. Ako je određeni period za dijete emotivno stresan, ono će sisati radi utjehe i umirivanja. Djeca ponekad češće doje u periodima naglog rasta ili neposredno prije nego što prohodaju, tijekom odvikavanja od pelena i ostalih velikih koraka u svom razvoju. Djeca ponekad traže česte podoje i ako se ne osjećaju dobro zbog bolesti ili nicanja zubića. Kada se strpimo koji dan tijekom perioda kad je dijete iznenada počelo učestalo sisati, često se odgovor na pitanje "zašto" ukaže sam od sebe.

Odbijanje od dojenja radi poticanja neovisnosti

Ako je vaše dijete stidljivije od svojih vršnjaka, ili se ne želi odvojiti od vas niti nakratko, možda ćete pomisliti da je toj vezanosti uzrok dojenje. To ponekad može biti točno. Vaše vas dijete doživljava kao sigurni temelj u svom životu. Dijete je sretno zbog vašeg međusobnog odnosa koji će stvoriti životni zalog za njegovu ili njezinu emotivnu sigurnost, ukoliko se djetetu pusti da se odvoji od vas postupno, kad za to bude samo spremno. No, taj tip bliskosti zapravo ne ovisi o tome je li dijete još dojeno ili nije.

Produženo dojenje ne mora uzrokovati djetetovu stidljivost. Svaka majka koja ima više djece može primijetiti kako se djeca karakterno razlikuju. Stidljivo dijete jednostavno može po svojoj prirodi biti osjetljivije, nalik na mamu ili tatu ili na nekog bliskog rođaka koji ima zatvoreniju narav. U tom slučaju, prestanak dojenja neće promijeniti karakter vašeg djeteta. Bez utjehe i sigurnosti koju mu dojenje pruža, dijete se može još čvršće vezati uz vas. Nastavak dojenja do trenutka kad je dijete spremno za prestanak daje njemu ili njoj osjećaj sigurnosti koji će dugoročno pomoći neovisnosti i osamostaljivanju.

Postavljanje granica

Možda ste, kada ste rodili vašu bebu, planirali dojiti toliko dugo dok vaše dijete samo ne prestane. Možda sada vidite da vaše dijete još uvijek nije spremno za taj korak, a vama je dojenja pomalo dosta i zbog toga vas muči osjećaj krivnje. Iako na prvi pogled tako ne izgleda, situacija u kojoj vi žudite za prestankom, a vaše je dijete mali "cico-ovisnik", može se ipak riješiti tako da oboje budete zadovoljni.

Vjerojatno će vam pomoći kad se prisjetite da dojenje većeg djeteta više nije u svakoj situaciji dojenje na zahtjev. Djetetu možete postaviti svoje vlastite granice, posebno u situacijama kada osjećate da vam je dojenje teško. Nekim mamama je pomoglo postavljanje određenih pravila: npr. dojenje samo kod kuće, dojenja do xy puta dnevno, završetak podoja nakon određenog broja minuta. Pomaže i ovakav dogovor s djetetom:

...kad kazem Cviti: TI kaži kad je dosta. Tako joj najavim da je meni dosta, a njoj dajem privid da kontrolira situaciju. I onda ona povuče još par puta i kaže "sad je dosta" i ode.

I mame imaju svoje potrebe, i mogu djetetu ukazati na njih. Kada promatramo i osluškujemo svoje dijete, vidjet ćemo da nam ono samo daje odgovor na pitanje koje su njegove potrebe i koja ograničenja mu se mogu postaviti.

Ja sam spremna na prestanak, ali on nije...

No što učiniti, ako nakon svih pokušaja i premišljanja, vi uistinu želite prestati dojiti, ali vaše dijete nije spremno? Dilema je teška, a tu dilemu dijele mnoge mame. Balansiranje između vlastitih i djetetovih potreba je moguće, ali zahtijeva vrijeme i kreativnost (kao i uvijek...). U knjizi "Mothering your nursing toddler" Norma Jane Bumgarner sugerira majci da se osjeća pomireno s odlukom koju donese, bez obzira da li će to biti nastavak dojenja ili prestanak. Za mnoge mame je veliko olakšanje kada razriješe vlastite podvojene osjećaje. Ako osjećate potrebu da se zbog želje za prestankom dojenja opravdavate, ili osjećate bespomoćnost ili krivnju, potrebno je razriješiti tu svoju podvojenost. Kada u svom srcu budete uvjereni da je kraj dojenja dobar za vas i za vaše dijete, prestanak će vjerojatno proteći bez problema.

No kako doći do tog osjećaja da je odluka koju ste donijeli ispravna? S vremenom, dok tragate za pravim odgovorom, stvari najčešće postanu jasnije. Možda ćete otkriti još neke pozitivne aspekte dugog dojenja i privremeno odustati od prestanka. Ili ćete možda primijetiti da se vaše dojenje polako i nježno približava svom kraju, i da je taj kraj najbolje rješenje za vas i vaše dijete.U oba ćete slučaja osjetiti pomirenost sa situacijom.

Moja starija je prestala s 15 mj. Sama. Jednostavno je prestala tražiti, a kad bih joj ponudila govorila je NE i odmicala se. Meni je bilo bezveze forsirati dojenje ako ona očito izražava da ne želi. Nije mi žao. Rodila sam si drugo.

...zbog totalne iscrpljenosti odlučila sam se na taj korak...plakao je, jako dugo, ali je na kraju ipak zaspao. Ja sam to nekako izdržala, ali mi je tijelo drhtalo, sutradan sam cijeli dan bila utučena i nikakva. Pa sam razmišljala, umor je vjerojatno uzrokovan i mnogim drugim faktorima, ne samo isprekidanim snom. Dojenje je oboma ipak užitak, nema smisla nasilno prekidati, naći ćemo valjda bolju metodu da prestanemo, i drugu večer vratili smo se na staro. Sinoć odlučih krenuti s "verbalnom metodom", pa ga u krevetu, onako usput, pitam kad će prestati cikiti. "Neću nikad!"