Dječja igra

Igra je najizrazitiji oblik dječje aktivnosti, spontana je i dobrovoljna, a njen značaj leži u fizičkom, spoznajnom i socijalno-emocionalnom razvoju djeteta. U igri se izražavaju radoznalost, osjetljivost, fizička aktivnost i potreba za suradnjom i zajedništvom među sudionicima.

Dijete se kroz igru afirmira, vlastitom aktivnošću stječe nove spoznaje o sebi i ljudima općenito, prerađujući, predstavljajući ili zamišljanjem svog iskustva.

Doprinos igre leži i u tome što ona ispunjava privatne funkcije igrača, odnosno oslobađa od napetosti, olakšava frustracijske situacije, rješava konflikte i zadovoljava dječje želje i potrebu da se osjeća odraslim.

Karakteristike igre:

Igra je slobodna i spontana aktivnost djeteta.
Igra ne obuhvaća dostizanje nekog specifičnog cilja jer je sam proces igre važniji od rezultata.
Tijek igre i njezin ishod su uvijek neizvjesni.
Igra je sažeto i skraćeno ponašanje (npr. djevojčica kaže da ide kupiti kruh, napravi dva koraka, vrati se i kupila ga je).
Propisana je, u smislu prihvaćanja međusobnih dogovora i pravila koji vrijede do trenutka kad se uvode i vrednuju nove zakonitosti.
Igru karakterizira divergentnost, odnosno ponašanje organizirano na nov i neobičan način, gdje sve može biti i naopačke. Kod divergentnog mišljenja ne postoji nešto "što ne valja", svaka komponenta igre je prihvatljiva.
Igra je fiktivna u odnosu na stvarni svijet.
Igra se odvija uglavnom zbog zadovoljstva koje pruža. Prihvaćamo je iz vlastitih potreba, bez neke vanjske prisile. Dijete se u igri osjeća nesputano i otvoreno, slijedi svoju koncepciju i zamišljeni tijek igre stoga je nije potrebno prekidati nepoželjnim intervencijama.

Dijete igru doživljava kao nešto ozbiljno jer u njoj zapravo istražuje, kombinira, isprobava i koristi različite strategije, a odrasli može biti poželjan suigrač ako i sam tako doživljava igru te uvažava zamisli i ideje djeteta i nenametljivo mu nudi nove mogućnosti.

Sukladno razvoju djeteta, i njegove igre postaju složenije. U predškolskoj dobi možemo napraviti sljedeću podjelu igara:

1. Stvaralačke igre – djeca ih sama izmišljaju

a) Igre uloga – imitativne igre – u ranijoj fazi radi se o imitaciji zvukova pojedinih predmeta, kasnije, s razvojem djeteta igre postaju sve bogatije, a dijete određuje način i sadržaj ostvarivanja zamisli.

b) Igre dramatizacije – razvijaju izražajnost govora, a iziskuju pribor i materijale (npr. kostimi).

c) Konstruktivne igre – to su stvaralačke igre djeteta koje razvijaju percepciju, finu motoriku, utječu na razvoj mašte i kreativnosti.

2. Igre s pravilima – zadatak se rješava pomoću ranije utvrđenih pravila

a) Narodne – npr. puštanje zmaja, zagonetke, kolo... - prenose se predajom.

b) Pokretne igre – elementarne igre – često su praćene riječima ili pjesmom, sadrže određeni zadatak, a za cilj obično imaju razvijanje određene tjelesne sposobnosti.

c) Didaktičke igre – imaju osobit utjecaj na djetetov spoznajni razvoj, sadrže zadatke, pravila i cilj.

Uz navedene vrste igara, nužno je spomenuti i FUNKCIONALNU IGRU koja se javlja u ranom djetinjstvu, a koja se definira kao igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju - motoričkim, osjetilnim, perceptivnim. Ona je određena ranom socijalnom interakcijom, a javlja se oko osmog mjeseca života djeteta. Postupno se udrugoj godini života funkcionalna igra smanjuje, a razvojem djeteta raste intenzitet stvaralačkih i igara s pravilima.

Zašto je dobro igrati se

Uspostavljanje emocionalnih veza

Već u prvim mjesecima života majka djetetu postaje najdraža igračka. Zvuk glasa, osmijeh i dodir djetetu pružaju zadovoljstvo i doprinose razvoju čvrste emocionalne vezanosti. Što je dijete starije, kroz igru se možete zbližiti i bolje upoznati. Dijete će steći sigurnost i kroz sve emocionalno obojane situacije u igri učiti o sebi i svojoj socijalnoj sredini.

Velika otkrića

Dijete uči kroz igru, ono od ranog djetinjstva uživa u otkrivanju i istraživanju onog što ga okružuje. Što je dijete veće, njegove radnje postaju osmišljenije, a igra složenija. Njegova znatiželja i interesi postaju sve širi što utječe i na složenost igre.

Tjelesna aktivnost

Neizostavno je spomenuti tjelesnu aktivnost kao jedan od elemenata igre. Dijete u svom razvojnom slijedu postupno mijenja vanjsku aktivnost od neusmjerenih neodređenih pokreta ka organiziranim preciznim mišićnim pokretima i reakcijama, a istodobno konstantno iskušava svoje mogućnosti kroz igru.

Učenje govora

Dijete uči mnogo brže ako se pritom zabavlja. U ranom djetinjstvu, čitanje slikovnica, pjevanje pjesmica ili brojalica potiču djetetov govorni razvoj i proširuju djetetov rječnik. Kasnije, u igri dijete stječe iskustvo komunikacije što je preduvjet za nove spoznaje i stjecanje socijalnih i drugih vještina.

Socijalizacija

Jenjavanjem straha od odvajanja, dijete stupa u socijalne odnose sa sve širim krugom. U predškolskoj dobi dijete traži sve više kontakata i interakcija sa svojim vršnjacima, a druženje s djecom pomaže pri učenju važnih socijalnih vještina kao što su dijeljenje ili čekanje na red.

Smisao za humor

Kroz igru možete pomoći djetetu da vidi svjetliju stranu svijeta oko sebe. Većina beba se počinje smijati u dobi od oko pet mjeseci. Dvogodišnjaci uživaju u praktičnim šalama s lutkama ili sl., a kasnije dijete počinje shvaćati i govorne šale. Igra je izvor radosti.

Razvoj kreativnosti

Igra je savršen način na koji dijete može istraživati te razvijati vlastitu maštu i kreativnost. To se posebice odnosi na aktivnosti crtanja, slikanja, igre plastelinom i drugim materijalima koji djetetu pružaju mogućnost stvaralačkog izražavanja.

Razvoj intelektualnih vještina

Igra omogućuje djetetu da rano razvija pamćenje, promatranje i produžavanje koncentracije te usmjeravanje pažnje. To se odnosi na različite igre, od slaganja kocaka do usvajanja pjesmice. Svaka igra zahtijeva od djeteta određeni intelektualni napor.

Samopouzdanje

Poticanje razvoja samopouzdanja u ranoj dobi kroz igru je moguće na različite načine, npr. odijevanje lutke pomaže djetetu naučiti kako se ono samo može odjenuti.

Za razvoj slike o sebi najvažnije je roditeljsko povjerenje i izražavanje povjerenja u djetetove sposobnosti i zalaganja.