Igre superheroja

Ivan je uletio u sobu, ravno prema centru s kockama i izabrao tanku i dugu kocku. Kocku je stavio za pas hlačica i odlučnim glasom rekao : "Ja imam moć." Uperene kocke (koja je u njegovoj igri mač) krenuo je prema prijateljima koji su spremno prihvatili igru izvlačeći svoje štapove ili zauzimajući razne borbene pozicije.

Započeo je još jedan dan igre superheroja, igre koja se javlja najčešće u mlađe djece – djece predškolske dobi koja u njoj, bez ikakve sumnje, potpuno uživaju.

Marilyn Kostelnik, Alice Whiren i Laura Stein (1988.) istraživale su zašto djeca toliko vole igru superheroja i kako ona utječe na njihov razvoj.

Superheroji imaju moći i sposobnosti koje ni jedno ljudsko biće nema u svojoj prirodi. Batman, Superman, Hulk. Nindža kornjače, Spiderman i sl. samo su neki od superheroja - čestih tema dječje igre. Žena mačka, Crvena Sonja i sl. postaju dijelom igara i djevojčica.

Zašto su igre superheroja toliko zanimljive djeci

Superheroji su na strani dobra, mudri, neustrašivi, pametni i jaki. Imaju moći koje i djeca žele imati; superheroji su vrlo brzi, neopisivo jaki, mogu letjeti, plivati i roniti miljama daleko, ili čak mogu mijenjati izgled svoga tijela.
Superheroji mogu riješiti svaki problem i prijeći preko svake prepreke, a rješenja koja pronalaze uvijek su najbolja. Oni su u stalnoj kontroli nad situacijom i nitko im ne govori što trebaju raditi. Superheroji znaju što je dobro i pravedno i vrlo rijetko griješe. dobivaju priznanja i cijene ih drugi moćni odrasli, svatko želi biti njihov prijatelj.

Djeca imaju malo moći u stvarnom svijetu. U realnom životu glavne odluke donose odrasli, u igri si djeca mogu dozvoliti moćne uloge koje im omogućuju dominiranje nad nasiljem ili im omogućuju doživljavanje opasne situacije s minimumom rizika. Osjećaji straha i nezaštićenosti mogu biti prevladani i zamijenjeni osjećajima hrabrosti, snage i mudrosti.
Igra superheroja djeci omogućuje prostor za pretvaranje u nekog kome se oni dive i kakvi bi htjeli biti. Kako su svi superheroji u biti dobri, a svi antiheroji zli, djeca imaju vrlo jasan model za imitaciju.

Kroz igru superheroja (kao i u svakoj igri pretvaranja), djeca uvježbavaju svoje govorne sposobnosti, vježbaju metode rješavanja problema i kooperacije s drugom djecom.

Često se roditelji žale da igre superheroja lako prijeđu u potpuni kaos i agresiju. Iz tog razloga možemo reći da je igra superheroja veliki izazov za roditelje i odgojitelje. Njihova uloga je da minimaliziraju količinu agresije, a maksimaliziraju koristi koju djeca imaju iz igara zamišljanja.

Roditelji mogu pomoći djeci da iz igre superheroja izvuku najveću korist tako da:

• Pomognu djetetu prepoznati ljudske osobine koje imaju superheroji – npr. Marko mora da se osjećaš kao Superman sad kad si mi tako lijepo pomogao. Dobro je isticati stvarne pozitivne osobine koje vaše dijete ima i pohvaliti ga za odluke koje je samo donijelo.
• Ograniče vrijeme i mjesto za igre superheroja – kako su to često igre s pokretima velikih mišića (puno skakanja, padanja i sl.) dobro je da se one odvijaju na otvorenom prostoru, ako djeca znaju da postoji vrijeme kad će se moći igrati, tada je smanjena mogućnost da se cijeli dan svede samo na igru superheroja.
• Upoznaju djecu s pravim herojima koji žive ili su živjeli (osobama koji su napravile nešto posebno), razgovarajte o ljudima kojima se vi divite i ljudima kojima se dijete divi.
• Uvedu svoje superheroje – pse koji spašavaju živote, vatrogasce koji gase požare itd. Ukazivanje na različitosti herojstva dijete uči povući granicu između pravog životnog herojstva i herojstva crtanih junaka.
• Pomognu djetetu shvatiti što se dešava kad igra postane gruba. Djeca se često iznenade kad se neko dijete ozljedi u igri superheroja (jer se to ne dešava npr. u crtanoj seriji). Roditelj tad može djetetu pomoć shvatiti što je to – pravi udarac za razliku od udarca u igri.
• Postave jasnu granicu između igre i agresije, agresija se ne treba tolerirati i kad igra preraste u agresivno ponašanje, roditelj igru mora prekinuti. Dobro je da roditelj nadzire takvu igru više djece; često anksioznija djeca prva reagiraju plačem ili povlačenjem kad igra postane pregruba.
• Uključe se u igru i kreiraju nove situacije u kojima i zločesti mogu naučiti biti dobri. Razgovarajte o obiteljima superheroja, dodajte im nove moći i uživajte biti s djetetom.
• Gledaju ono što gleda dijete na TV-u, komentiraju ponašanje likova i usmjeravaju diskusiju na druge načine rješavanja problema (govorom umjesto agresijom).

Igre superheroja dobar su povod za moralna učenja. Razgovarajte s djetetom o tome da ne volite da se on ili ona igraju ubijanja i ranjavanja drugih (ionako je dovoljno nasilja u našim životima). Razgovarajte o tome kako je dobro biti različit i koliko je dobro imati svoj stav pa makar taj stav bio drugačiji od drugih. Vašem djetetu ste vi najveći autoritet i ako porazgovarate o stvarima koje vam smetaju u njegovoj igri, najvjerojatnije će prihvatiti vaše objašnjenje.

Stalno novi superheroji stvaraju u djece i instant-potrebu za kupovanjem novih igračaka. Ograničite kupovanje igračaka superheroja i ne nasjedajte na nametnutu potrebu za kupovinom novih heroja s kojima će se vaše dijete igrati na isti način. Budite odlučni i jednostavno recite – NE. Dijete će se ljutiti neko vrijeme, ali će i prihvatiti vašu odluku ako se potrudite objasniti mu je. Stalna kupovina igračaka koje dijete "mora imati" ili ih "imaju svi", šalje djetetu opasnu poruku da vrijedi onoliko koliko ima.

Ako vaše dijete ima stalnu potrebu igrati se superheroja, razmislite o tome koliko moći i izbora dajete djetetu u stvarnom životu – omogućite mu da samo donosi odluke i poštujte njegove izbore (npr. što će jesti, kako se obući i sl.).

Da zaključimo, igra superheroja samo je jedan od oblika igara zamišljanja. Sama po sebi, ona ne bi trebala biti posebno poticana od strane roditelja, ali ako se vaše dijete voli i želi igrati superheroja dobro je da tu igru nadzirete i usmjeravate kako bi dijete moglo iz nje izvući ono najbolje.