Najčešće postavljana pitanja o autosjedalicama (1)

U radu s roditeljima, na pregledima autosjedalica i predavanjima o važnosti korištenja autosjedalica, često se ponavljaju pojedina roditeljska pitanja koja smo sakupile i na njih odgovorile. 

Zašto dijete treba biti vezano u autosjedalici?

Autosjedalice spašavaju život i smanjuju rizik zadobivanja ozbiljne ozljede i do 70 %. Drugim riječima, od 10 mališana koji bez sjedalice smrtno stradaju ili su liječeni u bolnici zbog sudara vozila u kojem su se nalazili, čak njih sedam bi preživjelo ili ne bi bilo hospitalizirano da su bili pravilno vezani u autosjedalici.

Istraživanja i iskustva pokazuju da 70-80 % autosjedalica nije pravilno korišteno, a u Hrvatskoj se taj postotak kreće čak oko 90%.

Sile koje djeluju na nas prilikom sudara, djeluju i na našu djecu. Istovremeno, sigurnosni pojasevi vozila nisu dizajnirani da bi djeci pružili zaštitu, a sile sudara i kod najmanjih brzina su toliko jake da je nemoguće dijete zadržati u rukama.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske (čl. 163) svaki vozač obavezan je vezati dijete u autosjedalicu ili pomoćno postolje sve do 150 cm ili iznimno do 135 cm na stražnjoj klupi, ali samo ako sigurnosni pojas automobila ide pravilnom putanjom preko djetetovog tijela.

 

Nije li sigurnije da sama držim svoju bebu? Neće li biti lakše izaći iz vozila nakon nesreće ako nisam vezana pojasom?

NE I NIKAKO NE!

Prilikom sudara automobila koji se kreće brzinom od svega 25 km/h, na objekte u vozilu djeluje sila oko 20 puta jača od njihove mase. Tako dijete od 5 kg postaje teško oko 100 kg. Nemoguće ga je zadržati u naručju, a težina odrasle osobe može doslovno zgnječiti dijete. Statistike pokazuju da su oni koji izlete iz vozila pri sudaru pod četverostruko većim rizikom da smrtno stradaju. A što se tiče izlaska iz vozila kada je putnik vezan pojasom, puno je lakše izaći iz vozila ako putnik ne dobije ozbiljne ozljede glave i prsnog koša, a koje su povezane s nesrećama gdje pojasevi nisu korišteni.

 

Moramo li koristiti dječju autosjedalicu ili je dovoljno da je beba u košari ili nosiljci?

Najsigurnije za bebu je vožnja u testiranoj i od nadležnih državnih institucija provjerenoj i ovjerenoj autosjedalici. Košare i nosiljke nisu namijenjene za korištenje kao sigurnosna prijevozna sredstva za bebe i ne pružaju im sigurnost (inače bi dolazile s potvrdom da se mogu koristiti za osiguranje djeteta u automobilu). Iako se na prvi pogled čini da je cijena autosjedalice velika i može se doći u napast da se umjesto nje koristi košara iz kolica ili slično, uvijek si trebate postaviti sljedeće pitanje: Ima li život vašeg djeteta cijenu?

 

Koje je najsigurnije mjesto za dijete u vozilu?

Iako hrvatski Zakon o sigurnosti prometa na cestama dozvoljava prijevoz djece u autosjedalicama i pomoćnim postoljima na prednjem suvozačkom sjedalu, istraživanja pokazuju da stavljanje djeteta na stražnje sjedalo smanjuje mogućnost ozljede i smrti za više od 30%. Ako se koristi autosjedalica u suprotnom smjeru od vožnje, zakonski je obavezno deaktivirati zračni jastuk, a za ostale je to preporuka odnosno potrebno je barem odmaknuti sjedalo što je više moguće dalje od kontrolne ploče, a da je i dalje moguće ispravno vezanje. Ovu opciju preporučujemo koristiti samo isključivo, ako drugačije nije moguće - stražnja klupa je dječja zona u kojoj nastojte prevoziti djecu do 150 cm visine. 

Na stražnjem sjedalu postoje, uglavnom, tri mjesta. Za prijevoz je najsigurnije srednje mjesto jer je najudaljenije od eventualnih točki udara kod sudara. Ako je moguće sjedalicu pravilno montirati na srednje mjesto, onda je ono najsigurnije. U suprotnom, autosjedalicu treba postaviti na mjesto iza vozača ili suvozača. Statistike pokazuju da su mjesta iza vozača ili suvozača podjednako sigurna.

 

Kako mogu paziti na svoju bebu ako je ona na stražnjem sjedalu i van mog dohvata?

Ako je beba pravilno vezana u autosjedalici na stražnjem sjedalu, ne biste se trebali bojati za njezinu sigurnost. Razmišljajte o tome na ovaj način: kada navečer stavite svoju bebu spavati, osigurate da bude na sigurnom, pustite je da spava i ne sjedite pored nje budni cijelu noć.

Ako se svejedno bojite što beba nije pod vašim direktnim nadzorom kada je na stražnjem sjedalu, pokušajte se uvijek voziti s još jednom odraslom osobom koja može svoju pažnju posvetiti djetetu dok vi posvećujete pozornost prometu. Naravno, ta osoba također mora biti vezana; u suprotnom postoji rizik da će, u trenutku sudara, svojim tijelom zdrobiti ili udariti o dijete.

Također, mogu se kupiti retrovizori koji se postave, jedan na stražnje staklo vozila, a drugi na prednje pored standardnog retrovizora. Na taj način moći ćete vidjeti svoje dijete jednostavnim pogledom u retrovizor. To vam može pomoći u smirivanju vaših strahova kada se nalazite u vozilu sami sa svojim djetetom. Ipak, imajte na umu da dok gledate u dijete, ne gledate na cestu – nastojte ne zadržavati pogled na djetetu nego, ako vam se učini da nešto nije u redu, isključite se iz prometa i provjerite dijete.

 

Zar nije za male bebe jako važno da leže na ravnom? Nisu li autosjedalice koje stavljaju bebu u polusjedeći položaj, opasne za bebe?

Ovo je jedan od mitova koji, nažalost, mnoge roditelje malih beba tjera da stavljaju bebu u smrtnu opasnost, držeći je u naručju ili košari pri vožnji u motornom vozilu, radije nego u autosjedalici u polusjedećem položaju.

Polusjedeći položaj i postavljanje sjedalice prema natrag kod malih beba neophodni su za njihovu sigurnost u vozilu. Nagib naslona sjedalice od 45 do 60 stupnjeva u odnosu na tlo najbolje osigurava bebinu glavu i vrat, dok u isto vrijeme osigurava da su dišni putovi bebe otvoreni. Ako je nagib veći, bebina glava pada prema naprijed i može doći do zatvaranja dišnih putova. Ako je nagib manji, djetetova glava pri sudaru biva povučena prema naprijed izuzetno velikom silom koju njezin nerazvijeni vrat i kičma ne mogu podnijeti, a istovremeno dijete može iskliznuti ispod pojasa i van autosjedalice. Također, poluuspravni položaj djeteta osigurava da se sile pri sudaru rasporede preko tijela i izbjegne njihova koncentracija na određenu točku koja može uzrokovati ozbiljnu ozljedu.

Iznimku kod polusjedećeg položaja ponekad je potrebno učiniti kod nedonoščadi i beba rođenih s malom tjelesnom težinom (do 3 kg). Kod tih beba potrebno je prvo testirati stvara li polusjedeći položaj u autosjedalici probleme u disanju i srčanom ritmu. Neke od tih beba morat će koristiti autokrevetić testiran za sudar umjesto autosjedalice okrenute prema natrag. U tom slučaju, autokrevetić mora biti okrenut tako da je beba položena paralelno s naslonom stražnjeg sjedala i da je glava usmjerena prema sredini sjedala. Autokrevetići su potrebni u tim posebnim slučajevima, međutim za bebe koje nisu među njima, najsigurnije su autosjedalice. Problem kod autokrevetića je da u slučaju sudara s prednje ili stražnje strane vozila beba biva zadržana na mjestu (iako ne toliko koliko bi bila da je u autosjedalici), ali u slučaju sudara sa strane postoji mogućnost da tijelo bebe isklizne iz krevetića.

 

Zašto je postavljanje autosjedalice u suprotan smjer od smjera vožnje toliko važan?

Bebe imaju teške glave i slabe vratove. Kosti u vratu i ramenima su mekane, a ligamenti rastezljivi (na čemu je svaka majka pri porodu zahvalna). Ako je beba okrenuta prema naprijed, kod sudara sprijeda (najčešći i najopasniji tip sudara) tijelo je zadržano pojasom, ali glava nije.

Kako glava kreće prema naprijed, vrat se rasteže. Starija djeca i odrasli mogu tako dobiti privremene ozljede vrata. Međutim, kod malih beba kosti vrata se doslovno razmaknu i može doći do povrede kičme i kičmene moždine. Rezultat može biti paraliza ili smrt.

Kada je beba okrenuta prema natrag, u poluležećem položaju, cijelo tijelo (glava, vrat i trup) zaštićeni su naslonom autosjedalice u sudaru sprijeda. Također, ovaj smjer bebu štiti i u drugim tipovima sudara.