Roda i neplodnost / naše priče

Klarina priča ...

... uz godišnjicu Zakona "protiv" medicinski potpomognute oplodnje

Prije godinu dana bili smo na Korzu u Rijeci i puhali balončiće. Tada sam nekako vjerovala da je Zakon samo kratkotrajno, privremeno stanje.

Sunčica, moje dijete začeto medicinski potpomognutom oplodnjom (bez ograničenja nametnutih sadašnjim Zakonom), veselila se balončićima. Imala je dvije i pol godine i tada još nije znala sama puhati baločniće. Naučila je to ove godine. Naučila je penjati se po ljestvama, naučila je pravilno reći padeže za većinu imenica koje zna. Naučila je sama obući sve što nema dugmiće. Naučila je sama oprati zube i ruke. Naučila je napisati slovo "D" i slovo "A" i nacrtati čovjeka s pet prstiju na rukama. I još puno toga. A ja sam naučila da se zakoni ne mijenjaju čak niti ako su besmisleni. Ako ne pomažu ljudima zbog kojih bi trebali postojati.

Ove godine sam doznala da se tri moje prijateljice bore s neplodnošću. Moj savjet za njih bio je neka se odmah naruče za postupak u Sloveniji. Skupo je, ali tamo nema restriktivnog zakona pa imaju znatno više šansi za uspjeh. A u međuvremenu neka pokušaju u Hrvatskoj.

M. i E. kreću u postupke. L. je trudna. Ima onaj sjaj na licu koji imaju trudne žene. Koji imaju ljudi kojima se ostvari san. Zatrudnjela je u hrvatskoj bolnici, u prvom postupku, imala je samo jednu jedinu jajnu stanicu koja se uspjela oploditi i nastaviti rasti. Kada bi svi imali toliko sreće, hrvatski zakon ne bi nanosio štetu.

Nama je trebalo šest postupaka i više od 60 jajnih stanica da Sunčica bude rođena.
Željeli bismo ponovno postati roditelji. Ovog proljeća smo bili na novom postupku. U Sloveniji.

Od 11 dobivenih jajnih stanica, iskorištene su sve.
(to po hrvatskom zakonu ne bi bilo moguće)

Uspješno se oplodilo osam, a pet ih se uspjelo razviti do stadija blastociste.
(to po hrvatskom zakonu ne bi bilo moguće)

Transferirana je samo jedna jer se bojim blizanačke trudnoće.
(to po hrvatskom zakonu ne bi bilo moguće)

Četiri su zamrznute, čekaju da dođemo po njih.
(ni to po hrvatskom zakonu ne bi bilo moguće).

Nije uspjelo – nisam trudna. Ali najesen idemo na transfer zamrznutih embrija – to će biti jednostavan postupak bez lijekova, puno manje stresan i znatno jeftiniji nego da moramo sve iz početka (što bismo morali po Hrvatskom zakonu).

Ne pričamo Sunčici o tome, ali ona ipak na jednu vješalicu za ručnike stavlja ručnik za svoju seku. Koja će se roditi kad bude došla mami u trbuh.

Vjerujemo u uspjeh. Ali, nažalost, ne u hrvatskoj bolnici.

Ipak, ja vjerujem da će se Zakon jednoga dana promijeniti.